ANT, 21.05
Hraf Drakuła ŭ pošukach śviežaj kryvi traplaje ŭ Londan. Upyra pieraśleduje niaŭrymślivy doktar Van Chielsynh (Meł Bruks)…
Daścipnaja parodyja Meła Bruksa na vampirskuju kinaklasyku.
Ikłasty vampir u vykanańni sivahałovaha Leśli Nilsena – hłybakadumna-prydurkavaty i tancavalna-badziory, dasłoŭnyja paŭtory z “Drakuły” Toda Braŭninha vyklikajuć histeryčny śmiech, a Meł Bruks hanarliva nosicca z asinavym kałom.
Cikava, što Leśli Nilsen raspačynaŭ karjeru ŭ surjoznaj kinafantastycy (“Zabaronienaja planeta”) – ale słavu jamu prynieśli mienavita kamedyjnyja roli. Meł Bruks užo ździekvaŭsia z kinakašmaraŭ u “Maładym Frankienštejnie”. “Drakuła miortvy” nie nastolki vytančany, ale ŭsio roŭna žudasna-śmiešny.
BT, 23.50
Na karabli invalid-kalasačnik (Piter Kajot) raspaviadaje maładomu pasažyru (Hju Hrant) pra svaju kachanuju (Emanuel Seńje) – jak jon paznajomiŭsia ź biaźvinnaju dziaŭčynaj, u jakija niebiaśpiečnyja hulni jany ihrali – i da čaho dajšli ŭ pošukach asałody. Pasažyr u šoku, alo i jon, i jahonaja žonka ŭžo ŭciahnutyja ŭ čužyja žarści…
Karcina Pałanskaha vyklikała niepryjaznaść krytyki – i zachapleńnie ŭ hledačoŭ. Hledačoŭ vabili skandalnyja seksualnyja sceny, estety plavalisia ad zalimitnaje pošłaści, da jakoj skaciŭsia majstar Pałanski.
Ale režyser pastupaje z hledačami tak, jak i invalid-jurliviec z hierojem Hju Hranta – pryviazvaje nieprystojnym apaviadańniem. Za dzikunskim kičam stojeny sarkazm i ironija stvaralnika “Tupika” i “Balu vampiraŭ”. Ale hety sarkazm hublajecca ŭ žanočych uschlipach – film raźličany na masavuju aŭdytoryju vychavancaŭ seksualnaje revalucyi.