«Usio zhareła: hazonakasiłki, dziciačyja džypy, vieniki, mebla, ladoŭni, sušyłka i pralnaja mašyna, tam možna było žyć», — pieraličvaje straty Vajciuškievič i dadaje, što zhareli navat ekskluziŭnyja kaściumy jaho siabra — znakamitaha modnika Źmitra Papova, jaki akurat u hety čas žyŭ u śpievaka.
Zhareły letni dom Źmitra znachodzicca pobač z domam, u jakim muzyka pražyvaje razam sa svajoj siamjoj. Vajciuškievič kaža, što na pačatku kastryčnika płanujecca rasčystka zharełaha doma.
Artyst šukaje vałancioraŭ, jakija dapamohuć pahruzić zharełaje dreva na traktar.
Kankretnaja data i čas zboru buduć abjaŭlenyja praz sacyjalnyja sietki.