U Rasii — skandał vakoł filma pra vajnu.

Ministr kultury RF Uładzimir Miadzinski parekamiendavaŭ kanału NTV nie pakazvać 22 červienia novuju stužku «Słužu Savieckamu Sajuzu». «Heta moža być uspryniata mnohimi jak abraza vieteranaŭ Vialikaj Ajčynnaj vajny i našaj histaryčnaj pamiaci», —
cytuje list Miadzinskaha RIA «Naviny».

Kino źniataje pavodle ramana Leanida Mienakiera «Abied z djabłam» režysioram Alaksandram Uściuhovym.

U hałoŭnych rolach zdymajucca Maksim Avieryn (toj samy mient ź sieryjała «Hłuchar») i Nona Hryšajeva.
Dzieja filma razhortvajecca napiaredadni i ŭ pieršyja miesiacy vajny.
Hieroj Avieryna, Michaił Dancoŭ, redaktar haziety «Trudovoj narod», prapuściŭ pamyłku ŭ proźviščy tavaryša Stalina. U zahałoŭku na pieršaj pałasie stajała «Sralin».
Žurnalist, naturalna, apynajecca ŭ niepijanierskim łahiery. Tym časam jaho hramadzianskaja žonka,
śpiavačka Miaščerskaja, jakuju ihraje Hryšajeva, admaŭlaje Łaŭrenciju Bieryi (Anatolij Žuravin) u intymnaj blizkaści
(«Łaŭrencij Pałyč na rapuchu padobny», — śmiajucca jany ź siabroŭkaj). Aktrysu taksama sadziać, jana traplaje ŭ zekaŭskuju teatralnuju trupu, jakaja jeździć pa Hułahu z kancertami. Jaje pryjezd u łahier Dancova supadaje z vysadkaj pablizu niamieckaha desantu.
Enkavedysty z achovy raźbiahajucca, daznaŭšysia pra nabližeńnie niemcaŭ. Dancoŭ, były hieroj Hramadzianskaj vajny, pierakonvaje zekaŭ dać adpor.
Jaho padtrymlivajuć navat błatnyja
«Ja nie saviecki, ja ruski mužyk, i bju mordu ŭ kroŭ kožnamu, chto palezie ŭ maju chatu», —
kaža złodziej u zakonie. Źniavolenyja biaruć zbroju achovy, raźbivajuć pieršy atrad niemcaŭ, paśla biaruć zbroju i formu niemcaŭ i raźbivajuć druhi atrad.

Pra svoj pośpiech Dancoŭ dakładvaje pa telefonie kamandavańniu.

U łahier viartajecca achova, usich zekaŭ aryštoŭvajuć za toje, što «sustrakali niemcaŭ ź biełymi ściahami», a pieramohu prypisvajuć NKVD.
Miaščerskaja sprabuje dabicca spraviadlivaści, telefanuje Bieryju. Toj prosić pieradać słuchaŭku načalniku łahiera i zahadvaje rasstralać aktrysu. Źniavolenych taksama «puskajuć u raschod», a łahier palać…

Film nie hruntujecca na realnaj historyi. Ale,

u adroźnieńnie ad inšych rasijskich «vajennych» stužak pucinskaha času, tut niama linii «kirujučaj i nakiroŭvajučaj» roli śpiecsłužbaŭ, pakazanyja represii, karnaja mašyna NKVD, razbeščanaść i podłaść savieckich vierchavodaŭ.
Inšymi słovami, u im namnoha bolš nieadnaznačnaści, a značyć, praŭdy pra toj čas. Pa-za tym, kino ihravoje, u im jość siužet, trahizm, kachańnie, śmierć. Zastajecca pytańnie, čym «Słužu Savieckamu Sajuzu», na dumku ministra kultury RF, moža «abrazić vieteranaŭ»? Mo «Sralinym» na pieršaj pałasie haziety? Ci scenaj rasstrełu zmaharoŭ z fašystami? Ci vyjavaj hałoŭnaha kadebista tych časoŭ, potnaha jurlivaha Bieryi, jakoha paźniej rasstralajuć jahonyja ž kalehi?
Adzinyja vieterany, jakija mohuć abrazicca, pabačyŭšy ŭsio heta, — vieterany z achovy savieckich kancłahieraŭ.
Vidać, ich intaresy i baroniać rasijskija ideołahi.
Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0

Chočaš padzialicca važnaj infarmacyjaj ananimna i kanfidencyjna?