Palityčnaha žyćcia ŭ siniavokaj respublicy nie bolej, čym na Marsie. Usio zadušana. Dadamo: pieryjadyčna naviersie spachoplivajucca, što pierahnuli kij, uščent začyścili «admarozkaŭ», a treba ž choć kaliva taho partyjnaha žyćcia imitavać, kab nie nahadvać zusim užo azijackuju despatyju. I tady lalkavody dastajuć tečki sa scenarami «kiravanaj demakratyi», pad jakuju patrebny, naturalna, zručnyja fihury.

«Dzielimsia radaściu, jość navina: na 23 śniežnia, kali vieryć internetu, pryznačany ŭstanoŭčy źjezd novaj partyi «Centrysckaja partyja Biełarusi», jaki adbudziecca ŭ Breście, — ź niečakanym entuzijazmam rapartuje aŭtar publikacyi ŭ «Sovietskoj Biełoruśsii» Sihizmund Daškievič.
— Partyja hetaja, jak vynikaje z paviedamleńniaŭ presy, źjavicca na asnovie sacyjał-demakratyčnaj hrupoŭki, što čarhovy raz raspałasia. Uznačalić partyju Anatol Laŭkovič, jaki da niadaŭniaha času kiravaŭ sacyjał-demakratyčnaj „Hramadoj“, ale praź intryhi adnapartyjcaŭ pakinuŭ sacdemaŭ, što pierahryźlisia miž saboj, dy syšoŭ na volnyja palityčnyja chlaby».
Darujcie za doŭhuju cytatu, ale ž tut stolki pierlin!
Pa-pieršaje, atrymlivajecca, što nijakich inšych padziej partyjnaha žyćcia niama i nie čakajecca (a cełaja vybarčaja kampanija — drobiaź, nul). Pa-druhoje, spadar Laŭkovič pakazalna apranuty ŭ bieły frak: z tekstu vynikaje, što ni da hryźni, ni da intryh jon nijakaha dačynieńnia nie maje. Pa-treciaje, vydańnie nie sumniavajecca, što partyi nakanavana być, a Laŭkoviču — jaje ačolić. Cikava, chto heta ŭžo vyrašyŭ usio i za surovy Miniust, i za paplečnikaŭ nibyta ŭzychodziačaj palityčnaj zorki? Ci, moža, aŭtar uładnaj haziety nie bačyć ničoha strašnaha ŭ niezarehistravanych strukturach, za dziejnaść ad imia jakich apazicyju dziaŭbuć u chvost i ŭ hryvu siłaviki? Naŭrad ci. Tamu apryjornaja ŭpeŭnienaść, što «partyi Laŭkoviča» daduć zialonaje śviatło, mižvoli navodzić na dumku pra niejki nieviadomy naiŭnaj publicy scenar, padrychtavany ŭ vysokich kabinietach.
Pryvodzić u zamiłavańnie i frazačka «Partyja hetaja, jak vynikaje z paviedamleńniaŭ presy, źjavicca…» i h.d.
Pakažycie mnie toj rossyp vydańniaŭ, što navypieradki śpiašajucca abvieścić śvietu ab prajekcie stahodździa, za jakim staić fihura Laŭkoviča! Možna padumać, što heta redki palityčny tytan. Kali ž surjozna, to ź jakoj metaj raździmajuć čarhovuju mylnuju burbałku, robiać z muchi słana?
«Što budzie dalej u sp. Laŭkoviča, ci zdoleje jon unieści ŭ letarhičny son partyjnaha žyćcia «sapraŭdnuju palityčnuju žarść», my pakul što nie viedajem, ale budziem sačyć za navinami», — šmatabiacalna reziumuje aŭtar dziaržaŭnaj haziety.
Cikava, što jaho razvahi pra razbazarany apazicyjnymi lidarami kredyt davieru nibyta i nie tyčacca adzinaha kankretnaha hieroja publikacyi. Pry tym što sp. Laŭkovič — daloka nie śviežy tvar u tytulnaj apazicyi, jahonaja reputacyja, miakka kažučy, nieadnaznačnaja i źviazanyja ź jaho asobaj skandały taksama spryčynilisia da raściarušvańnia taho kredytu davieru.
Zvyčajna dziaržaŭnaja presa adnolkava maža dziohciem usich pradstaŭnikoŭ «piataj kałony».
A tut raptam prazrysta namiakajuć, što kali sp. Laŭkovič budzie choć trochi varušycca, to pijar jamu zabiaśpiečany i nadalej. Darečy, a ci niama suviazi pamiž hetaj zialonaj vulicaj i tym faktam, što zhadany palityk zaraz idzie ŭ kandydaty na parłamienckich vybarach?
Uvohule, ci šmat chto z apanientaŭ režymu moža pachvalicca takoj pratekcyjaj (choć, zaznačym dziela spraviadlivaści, i z peŭnym nalotam hreblivaści)?
Pytańnie rytaryčnaje. Zrešty, aŭtar dziaržaŭnaj haziety vidavočna pierastaraŭsia z hetym rajalem u kustach. Miadźviedžaja pasłuha. Vušy z publikacyi tyrčać nastolki, što mnohija ludzi ŭ niezaležnaj supolnaści buduć trymacca ad sp. Laŭkoviča jašče dalej.
Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0

Chočaš padzialicca važnaj infarmacyjaj ananimna i kanfidencyjna?