«Priezidientskije vriemiena zakančivajutsia. Hdie-to nado budiet žiť, osobienno dietiam. Jeśli pridiet kakoj-to priezidient i skažiet: „Nie davať jemu kvartiru. On nie zasłužił“, ja prosiť nie budu. Dumaju, čto tak nie słučitsia, no vdruh… Dumaju, mnie pomohut. Nie to čtoby druźja, no ludi, kotoryje mienia uvažajut. Ja dumaju, oni mienia nie brosiat. Mnie prosto pomohut. Za 15 let možno najti ludiej, kotoryje k tiebie chorošo otnosiatsia. Takich ludiej niemnoho, no ich i niemało».

Bliskučaje, najiaskravaje interviju z Alaksandram Łukašenkam apublikavaŭ «Litovskij kuŕjer», vilenskaja rasiejskamoŭnaja hazeta (vytrymki ź interviju ŭ biełaruskim pierakładzie hladzicie tut). U hetym interviju — ŭvieś Łukašenka, usia heta supiarečlivaja, trahičnaja, kranalnaja i zmročnaja fihura. Kožny pabačyć u im toje, što viedaje i tak: ci to mocnaha, ščyraha i samaaddanaha haspadara, ci to čałavieka, jaki ŭ svajoj płyni śviadomaści raptoŭna pieraskokvaje z dumki na dumku biaz bojazi supiarečyć sabie samomu («Aleksandr Hrihoŕjevič, vot mienia mučajet lubopytstvo. Vy tolko čto sami siebia nazvali Baťkoj…» «- Eto nie ja nazvał i nie nado mnie pripisyvať»).

Pasiarod hetaha — samotny i sumny čałaviek, jaki zarana dasiahnuŭ usiaho, i jaki ź interviju ŭ interviju molić ab dapamozie i ab svabodzie z hetaj załatoj kletki, u jakoj apynuŭsia, ad ciažaru, zakładnikam jakoha jon siabie zrabiŭ i dzie jaho atačeńnie — adnačasova i lokai, i kanvoj.

Ja kazaŭ raniej i kažu ciapier: pra hetaha čałavieka praź dziesiacihodździ buduć zdymać filmy i pisać knihi, nahetulki jaskravaja i dramatyčnaja heta asoba, chacia i małamahčyma prydać stanoŭčy kantekst da hetaj charaktarystyki.

Raźviazka i kulminacyja hetaj bijahrafii nabližajucca, i adčuvaje heta i sam hałoŭny hieroj i antyhieroj biełaruskaj historyi apošnich šasnaccaci hadoŭ. Jaje śviedkami my z vami zrobimsia vielmi chutka, i ŭ tuju hadzinu my, bajusia, jašče pabačym prezydenta Biełarusi ŭ nie takim zvykłym dla nas prosta-hrubavatym vobrazie i pabačym raskryćcio takich jakaściaŭ, jakija tolki niamnohim dahetul davodziłasia na sabie adčuć i pra jakija pieravažnaja bolšaść biełarusaŭ badaj što tolki zdahadvajucca.

Chacia budzie hetaja raźviazka, napeŭna, i nie biez elementa fatalnaj trahikamičnaści, što pieradadzienaja ŭ raźlacieŭšajsia pa palityzavanym ŽŽ dramie «Obchodnoj». U asobie pieršaha biełaruskaha prezydenta vieličnaje staić najblizka sa śmiešnym — i naadvarot.

Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0

Chočaš padzialicca važnaj infarmacyjaj ananimna i kanfidencyjna?