Adny nacyi paŭstajuć u vyniku paŭstańniaŭ i revalucyj, inšyja — u vyniku tysiačahadovaje relihijnaje tradycyi abo hieahrafičnaje izalacyi. A biełaruskuju nacyju stvaryła presa. U nastupnym hodzie, 10 listapada, spoŭnicca 100 hadoŭ z dnia vychadu pieršaha numaru «Našaje Nivy». «Pieršaja biełaruskaja hazeta z rysunkami» pieradusim była pieršym peryjadyčnym srodkam masavaje infarmacyi pa-biełarusku. Pry ŭsim žadańni ciažka daraŭnać da jaje «Našu Dolu», što vyjšła tolki šaściu numarami, praklamacyjnuju «Mužyckuju praŭdu», što cisnułasia ŭ puščanskich nietrach, ci «Hazetu Hrodzieńsku» na dźvie bačynki farmatam 15ch20 sm… Taja «Naša Niva» za dzieviać hadoŭ rehularnaha vychadu zdoleła złučyć ceły kraj ad Aŭhustova da Smalensku, ustalavać tryvałyja poviazi pamiž mnohimi tysiačami ludziej. Stvaryć movu. Stvaryć nacyju. Na tym padmurku staić Biełaruś da siońnia.

Napiaredadni vialikaha nacyjanalnaha jubileju samy čas padumać pra toje, jakim čynam Biełaruś jaho maje adznačyć. Pieršaje, što prychodzić da hałavy, — heta nazvać u honar «Našaje Nivy» vulicy, praspekty, placy j bulvary. Urešcie, majem ža ŭ stalicy praspekty, nazvanyja ŭ honar maskoŭskich hazet «Pravda» dy «Iźviestija». Tradycyja nazyvać vulicy, zavody, šachty, stancyi, pasieliščy j navat cełyja harady ŭ honar kamunistyčnych hazet hłyboka ŭkaraniłasia za savieckimi časami. Zastajecca tolki dzivicca, što ŭ BSSR hetkaje tapanimiki było niebahata. Ale heta nie vyklučna rasiejska-balšavickaja tradycyja. Tak, adna z vulicaŭ Jerusalimu nazvanaja ŭ honar hazety «A-Or», jakuju na pačatku XX stahodździa vydavaŭ adradženiec razmoŭnaha iŭrytu, naš ziamlak Elizer Ben-Jehuda.

Urešcie, uviekaviečyć imia hazety možna j pa-inšamu. Tak, klasa bujeraŭ (jachtaŭ z kańkami) «DN», nazvanaja ŭ honar hazety «Detrojt Ńjus», jakaja ŭ 1934 hodzie abviaściła konkurs na najlepšuju madel bujera. Ciapier hetyja samyja nadziejnyja j tannyja bujery viedajuć u cełym śviecie, jak i hazetu.

A ŭ Kitai ŭ honar pieršaje kitajskaje hazety navinaŭ «Kaijuań», što vyjšła ažno ŭ 713 hodzie, nazvanyja nia tolki vulicy j mašyny, ale j hateli, parki, biblijateki. Lišnie kazać, što kitajcy kožny jubilejny hod toj hazety adznačajuć jak ahulnanacyjanalnaje śviata.

Jak ža ž musić ušanavać svaju «Našu Nivu» Biełaruś? Napeŭna, pastavić pomnik. Najlepiej na adnoj z centralnych płoščaŭ Miensku. Lahična — tam, dzie niešta nahadvaje nam pra kolišnich «našaniŭcaŭ» Kupału, Kołasa ci Biadulu. Ale jakim musić być hetki manument hazecie? Anry Matys niejak zapisaŭ u svaim dziońniku: «Dla sapraŭdnaha mastaka niama ničoha bolš składanaha, jak namalavać ružu, tamu što pierad usim jon musić zabyć pra toje, jak jaje vyjaŭlali inšyja mastaki». Naturalna, hetki memaryjał u XXI stahodździ musić adpaviadać najnoŭšamu času, ale taksama i śviedčyć pra tuju, niesavieckuju, nieskryvaŭlenuju tradycyju Biełaruščyny.

Mo heta musić być nabor niejkich iraničnych metafaraŭ ci naadvarot, suvora-ŭźniosłaja Aŭtaryja? Moža, tam budzie źmieščany niesupynny tekst kirylicaju j łacinkaju abo partretnyja vyjavy jaje pieršych redaktaraŭ i aŭtaraŭ? Albo heta musić być vyjava Čytača?

A mo heta budzie j nia pomnik z kamieniu j metału. Moža, pasadzim sto duboŭ z usiaje Biełarusi? Pieranazaviom aeraport?

Majem čas padumać. Tyja z nas, chto čytaje «Našu Nivu» j da siońnia, majuć prava sami prapanavać svoj jubilejny prajekt. Eskizy pomnikaŭ i kinascenary, ese j paemy, razvahi j idei ŭ luboj formie. Budziem čakać. Dałučajciesia da prajektu «Našaj Nivie» — 100»!

Siarhiej Chareŭski

Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0